Kada ljudi razmišljaju o gospodarenju čvrstim otpadom, vjerojatno ga povezuju sa smećem koje se odlaže na odlagališta ili spaljuje. Dok takve aktivnosti čine važan dio procesa, niz elemenata uključen je u stvaranje optimalnog integriranog sustava gospodarenja čvrstim otpadom (ISWM). Na primjer, tehnike obrade smanjuju volumen i toksičnost krutog otpada. Ovi koraci ga mogu pretvoriti u prikladniji oblik za odlaganje. Metode obrade i zbrinjavanja otpada odabiru se i koriste na temelju oblika, sastava i količine otpadnih materijala.
Evo glavnih metoda obrade i odlaganja otpada:
Toplinska obrada
Termička obrada otpada odnosi se na procese koji koriste toplinu za obradu otpadnih materijala. Slijede neke od najčešće korištenih tehnika termičke obrade otpada:
Spaljivanje je jedan od najčešćih tretmana otpada. Ovaj pristup uključuje izgaranje otpadnog materijala u prisutnosti kisika. Ova metoda toplinske obrade obično se koristi kao način povrata energije za električnu energiju ili grijanje. Ovaj pristup ima nekoliko prednosti. Brzo smanjuje količinu otpada, smanjuje troškove prijevoza i smanjuje emisije štetnih stakleničkih plinova.
Rasplinjavanje i piroliza dvije su slične metode, a obje razgrađuju organski otpad izlažući otpad malim količinama kisika i vrlo visokoj temperaturi. Piroliza ne koristi apsolutno nikakav kisik dok rasplinjavanje dopušta vrlo nisku količinu kisika u procesu. Rasplinjavanje je povoljnije jer omogućuje proces izgaranja da povrati energiju bez izazivanja onečišćenja zraka.
Otvoreno spaljivanje naslijeđeni je termički tretman otpada koji je štetan za okoliš. Spalionice koje se koriste u takvom procesu nemaju uređaje za kontrolu onečišćenja. Otpuštaju tvari poput heksaklorobenzena, dioksina, ugljičnog monoksida, čestica, hlapljivih organskih spojeva, policikličkih aromatskih spojeva i pepela. Nažalost, ovu metodu još uvijek prakticiraju mnoge lokalne vlasti diljem svijeta jer nudi jeftino rješenje za kruti otpad.
Odlagališta i odlagališta
Sanitarna odlagališta predstavljaju najčešće korišteno rješenje za odlaganje otpada. Ova odlagališta su poželjna kako bi se uklonio ili smanjio rizik od opasnosti za okoliš ili javno zdravlje zbog odlaganja otpada. Ta su mjesta smještena na mjestima gdje značajke zemljišta djeluju kao prirodni tampon između okoliša i odlagališta. Na primjer, područje odlagališta može se sastojati od glinenog tla koje je prilično otporno na opasan otpad ili ga karakterizira nepostojanje površinskih vodnih tijela ili nizak nivo podzemne vode, čime se sprječava rizik od onečišćenja vode. Korištenje sanitarnih odlagališta predstavlja najmanji rizik za zdravlje i okoliš, ali je trošak izgradnje takvih odlagališta relativno viši od ostalih metoda zbrinjavanja otpada.
Kontrolirana odlagališta su više-manje ista kao i sanitarna odlagališta. Ova odlagališta udovoljavaju mnogim zahtjevima za sanitarno odlagalište, ali mogu nedostajati jedan ili dva. Takva odlagališta mogu imati dobro isplaniran kapacitet, ali ne i planiranje ćelija. Možda nema ili postoji djelomično upravljanje plinom, osnovno vođenje evidencije ili redovno pokriće.
Odlagališta bioreaktora rezultat su novijih tehnoloških istraživanja. Ova odlagališta koriste vrhunske mikrobiološke procese za ubrzavanje razgradnje otpada. Kontrolna značajka je kontinuirano dodavanje tekućine kako bi se održala optimalna vlažnost za probavu mikroba. Tekućina se dodaje ponovnom cirkulacijom procjedne vode s deponije. Kada količina procjedne vode nije odgovarajuća, koristi se tekući otpad kao što je kanalizacijski mulj.
Bioremedijacija
Bioremedijacija koristi mikroorganizme za razgradnju i uklanjanje zagađivača iz kontaminiranog tla ili vode. Često se koristi za obradu izlijevanja nafte, industrijskih otpadnih voda i drugih oblika onečišćenja. Uobičajeno za kontaminirana mjesta i određene vrste opasnog otpada.
Kompostiranje je još jedna najčešće korištena metoda zbrinjavanja ili obrade otpada koja je kontrolirana aerobna razgradnja organskih otpadnih materijala djelovanjem malih beskralješnjaka i mikroorganizama. Najčešće tehnike kompostiranja uključuju kompostiranje na statičnim hrpama, kompostiranje od štetočina, kompostiranje na valovima i kompostiranje u posudama.
Anaerobna probava također koristi biološke procese za razgradnju organskih materijala. Međutim, anaerobna probava koristi okolinu bez kisika i bakterija za razgradnju otpadnog materijala pri čemu kompostiranje mora imati zraka kako bi se omogućio rast mikroba.
Neophodno je uzeti u obzir specifične karakteristike otpada, ekološke propise i lokalne uvjete pri odabiru odgovarajuće metode obrade i odlaganja otpada. Integrirani sustavi gospodarenja otpadom koji kombiniraju više metoda često se koriste za učinkovito rješavanje različitih tokova otpada. Osim toga, javna svijest i sudjelovanje u naporima za smanjenje otpada i recikliranje igraju ključnu ulogu u održivom gospodarenju otpadom.
Vrijeme objave: 20. prosinca 2023