Kad ljudi razmišljaju o upravljanju čvrstim otpadom, vjerojatno ga povezuju s smećem koje se baca na odlagališta ili spaljuju. Iako takve aktivnosti čine važan dio procesa, razni elementi su uključeni u stvaranje optimalnog sustava upravljanja integriranim upravljanjem čvrstim otpadom (ISWM). Na primjer, tehnike liječenja djeluju na smanjenje volumena i toksičnosti čvrstog otpada. Ovi koraci mogu ga pretvoriti u prikladniji oblik za odlaganje. Metode obrade i odlaganja otpada odabire se i koriste na temelju oblika, sastava i količine otpadnih materijala.
Evo glavnih metoda liječenja i odlaganja otpada:
Toplinsko liječenje
Liječenje toplinskog otpada odnosi se na procese koji koriste toplinu za liječenje otpadnih materijala. Slijede neke od najčešće korištenih tehnika liječenja toplinskog otpada:
Spaljivanje je jedan od najčešćih tretmana otpada. Ovaj pristup uključuje izgaranje otpadnog materijala u prisutnosti kisika. Ova metoda toplinske obrade obično se koristi kao sredstvo za povrat energije za električnu energiju ili grijanje. Ovaj pristup ima nekoliko prednosti. Brzo smanjuje količinu otpada, smanjuje troškove transporta i smanjuje štetne emisije stakleničkih plinova.
Uplinjavanje i piroliza dvije su slične metode, od kojih obje razgrađuju organske otpadne materijale izlažući otpad niske količine kisika i vrlo visoke temperature. Piroliza koristi apsolutno nikakav kisik, dok u plinifikaciji omogućava vrlo malu količinu kisika u tom procesu. Uplinjavanje je povoljnije jer omogućava proces sagorijevanja da oporavi energiju bez uzrokovanja zagađenja zraka.
Otvoreno izgaranje je naslijeđeni tretman toplinskog otpada koji je ekološki štetan. Spalionice korištene u takvom procesu nemaju uređaje za kontrolu zagađenja. Oslobađaju tvari kao što su heksaklorobenzen, dioksini, ugljični monoksid, čestica, isparljivi organski spojevi, policiklički aromatski spojevi i pepeo. Nažalost, ovu metodu još uvijek prakticiraju mnoge lokalne vlasti na međunarodnoj razini, jer nudi jeftino rješenje za čvrsti otpad.
Odlagališta i odlagališta
Sanitarna odlagališta pružaju najčešće korišteno rješenje za odlaganje otpada. Ove odlagališta žele eliminirati ili smanjiti rizik od opasnosti od okoliša ili javnog zdravlja zbog odlaganja otpada. Ova mjesta nalaze se na mjestu gdje zemljišta djeluju kao prirodni puferi između okoliša i odlagališta. Na primjer, površina odlagališta otpada može se sastojati od glinenog tla koje je prilično otporno na opasni otpad ili ga karakterizira odsutnost površinskih voda ili niskog vodnog stola, sprječavajući rizik od zagađenja vode. Upotreba sanitarnih odlagališta predstavlja najmanje zdravstvenog i ekološkog rizika, ali troškovi uspostavljanja takvih odlagališta relativno su veći od ostalih metoda odlaganja otpada.
Kontrolirani odlagališta su manje ili više isto kao sanitarni odlagališta. Ovi deponi u skladu su s mnogim zahtjevima za sanitarnom odlagalicom, ali možda nedostaju jedan ili dva. Takvi deponi mogu imati dobro isplanirani kapacitet, ali bez planiranja stanica. Ne može postojati ili djelomično upravljanje plinovima, osnovno vođenje evidencije ili redovito pokrivanje.
Odlagališta bioreaktora rezultat su nedavnih tehnoloških istraživanja. Ova odlagališta koriste superiorne mikrobiološke procese kako bi ubrzali raspadanje otpada. Kontrolna značajka je kontinuirano dodavanje tekućine za održavanje optimalne vlage za probavu mikroba. Tekućina se dodaje ponovnim cirkuliranjem odlagališta otpada. Kad količina ispiranja nije adekvatna, koristi se tekući otpad poput mulja kanalizacije.
Bioremedijacija
Bioremedijacija koristi mikroorganizme za razbijanje i uklanjanje zagađivača s kontaminiranih tla ili vode. Često se koristi za liječenje izlijevanja nafte, industrijske otpadne vode i drugih oblika onečišćenja. Zataminirana mjesta i određene vrste opasnog otpada.
Kompostiranje je još jedno najčešće korišteno odlaganje otpada ili metoda liječenja koja je kontrolirana aerobna raspada organskih otpadnih materijala djelovanjem malih beskralješnjaka i mikroorganizama. Najčešće tehnike kompostiranja uključuju statičku kompostiranje gomile, kompostiranje verova, kompostiranje vjetrova i kompostiranje u posudbi.
Anaerobna probava također koristi biološke procese za razgradnju organskih materijala. Anaerobna probava, međutim, koristi okoliš bez kisika i bakterija za razgradnju otpadnog materijala gdje kompostiranje mora imati zrak kako bi se omogućio rast mikroba.
Važno je razmotriti specifične karakteristike otpada, okolišnih propisa i lokalnih uvjeta pri odabiru odgovarajuće metode obrade i odlaganja otpada. Integrirani sustavi upravljanja otpadom koji kombiniraju više metoda često se koriste za učinkovito rješavanje različitih tokova otpada. Uz to, svijest javnosti i sudjelovanje u smanjenju otpada i naporima za recikliranje igraju ključnu ulogu u održivom gospodarenju otpadom.
Vrijeme posta: prosinac-20-2023