Kada ljudi razmišljaju o gospodarenju krutim otpadom, vjerojatno ga povezuju s odlaganjem smeća na odlagališta ili spaljivanjem. Iako takve aktivnosti čine važan dio procesa, u stvaranje optimalnog integriranog sustava gospodarenja krutim otpadom (ISWM) uključen je niz elemenata. Na primjer, tehnike obrade djeluju na smanjenje volumena i toksičnosti krutog otpada. Ovi koraci mogu ga transformirati u prikladniji oblik za odlaganje. Metode obrade i odlaganja otpada odabiru se i koriste na temelju oblika, sastava i količine otpadnih materijala.
Evo glavnih metoda obrade i odlaganja otpada:
Termička obrada
Termička obrada otpada odnosi se na procese koji koriste toplinu za obradu otpadnih materijala. Slijede neke od najčešće korištenih tehnika termičke obrade otpada:
Spaljivanje je jedan od najčešćih načina obrade otpada. Ovaj pristup uključuje izgaranje otpadnog materijala u prisutnosti kisika. Ova metoda termičke obrade obično se koristi kao sredstvo za dobivanje energije za električnu energiju ili grijanje. Ovaj pristup ima nekoliko prednosti. Brzo smanjuje volumen otpada, smanjuje troškove prijevoza i smanjuje štetne emisije stakleničkih plinova.
Gasifikacija i piroliza su dvije slične metode, a obje razgrađuju organski otpad izlaganjem otpada malim količinama kisika i vrlo visokoj temperaturi. Piroliza uopće ne koristi kisik, dok gasifikacija dopušta vrlo malu količinu kisika u procesu. Gasifikacija je povoljnija jer omogućuje procesu izgaranja povrat energije bez uzrokovanja onečišćenja zraka.
Spaljivanje na otvorenom je zastarjeli termički tretman otpada koji je štetan za okoliš. Spalionice koje se koriste u takvom procesu nemaju uređaje za kontrolu onečišćenja. Ispuštaju tvari poput heksaklorobenzena, dioksina, ugljičnog monoksida, čestica, hlapljivih organskih spojeva, policikličkih aromatskih spojeva i pepela. Nažalost, ovu metodu još uvijek primjenjuju mnoge lokalne vlasti u svijetu, jer nudi jeftino rješenje za kruti otpad.
Odlagališta otpada i deponije
Sanitarna odlagališta otpada najčešće su korišteno rješenje za odlaganje otpada. Ova odlagališta su poželjna kako bi se uklonio ili smanjio rizik od opasnosti za okoliš ili javno zdravlje zbog odlaganja otpada. Ta se mjesta nalaze tamo gdje zemljišni elementi djeluju kao prirodni tampon-zone između okoliša i odlagališta. Na primjer, područje odlagališta može se sastojati od glinenog tla koje je prilično otporno na opasni otpad ili ga karakterizira odsutnost površinskih voda ili niska razina podzemne vode, što sprječava rizik od onečišćenja vode. Korištenje sanitarnih odlagališta predstavlja najmanji rizik za zdravlje i okoliš, ali trošak uspostavljanja takvih odlagališta je usporedno veći od drugih metoda odlaganja otpada.
Kontrolirana odlagališta otpada su više-manje ista kao i sanitarna odlagališta. Ova odlagališta ispunjavaju mnoge uvjete za sanitarna odlagališta, ali im mogu nedostajati jedan ili dva. Takva odlagališta mogu imati dobro planiran kapacitet, ali ne i planiranje ćelija. Može postojati djelomično ili potpuno neuređeno upravljanje plinom, osnovno vođenje evidencije ili redovito pokrivanje.
Bioreaktorska odlagališta rezultat su nedavnih tehnoloških istraživanja. Ova odlagališta koriste vrhunske mikrobiološke procese za ubrzavanje razgradnje otpada. Kontrolna značajka je kontinuirano dodavanje tekućine kako bi se održala optimalna vlažnost za mikrobnu razgradnju. Tekućina se dodaje recirkulacijom procjednih voda s odlagališta. Kada količina procjednih voda nije dovoljna, koristi se tekući otpad poput kanalizacijskog mulja.
Bioremedijacija
Bioremedijacija koristi mikroorganizme za razgradnju i uklanjanje onečišćujućih tvari iz onečišćenog tla ili vode. Često se koristi za obradu izlijevanja nafte, industrijskih otpadnih voda i drugih oblika onečišćenja. Uobičajena je za onečišćena mjesta i određene vrste opasnog otpada.
Kompostiranje je još jedna najčešće korištena metoda odlaganja ili obrade otpada, a to je kontrolirana aerobna razgradnja organskog otpadnog materijala djelovanjem malih beskralježnjaka i mikroorganizama. Najčešće tehnike kompostiranja uključuju statičko kompostiranje u hrpama, kompostiranje od štetočina, kompostiranje u redovima i kompostiranje u posudama.
Anaerobna digestija također koristi biološke procese za razgradnju organskih materijala. Međutim, anaerobna digestija koristi okruženje bez kisika i bakterija za razgradnju otpadnog materijala, dok kompostiranje zahtijeva zrak kako bi se omogućio rast mikroba.
Prilikom odabira odgovarajuće metode obrade i zbrinjavanja otpada bitno je uzeti u obzir specifične karakteristike otpada, propise o zaštiti okoliša i lokalne uvjete. Integrirani sustavi gospodarenja otpadom koji kombiniraju više metoda često se koriste za učinkovito rješavanje različitih tokova otpada. Osim toga, javna svijest i sudjelovanje u naporima za smanjenje otpada i recikliranje igraju ključnu ulogu u održivom gospodarenju otpadom.
Vrijeme objave: 20. prosinca 2023.